Aktuelno

Na 86. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, Aleksandar Tartuf-i su nagrađeni peharom za visok kvalitet ocenjenih proizvoda, ovenčanih sa nekoliko odličja:

Dobrodošli na internet stranice posvećene tartufima i tartufarstvu

Na samom početku upoznaćemo Vas sa bogatom istorijom ove plemenite gljive koja ne prestaje privlačiti pažnju gurmana u celom svetu:

Prvi zapisi koji spominju tartufe potiču iz 20-og veka pre nove ere, i to od Sumeraca koji u opisu svojih neprijatelja Amorićana, navode upotrebu ovih gljiva u prehrambenim navikama tog naroda.

Mnogo kasnije, nalazimo ih u spisima grčkog filozofa Teofrasta i to u 4.veku p.n.e.
U antičko doba tartufi su mamili pažnju, a verovatno i čulo ukusa mnogih umnih ljudi koji su nagađali o poreklu ovih gljiva. Plutarh i njegovi učenici smatraju da nastaju udarom groma u toplu i vlažnu zemlju. Rimski pesnik Decim Junije Juvenal nadahnuto je pisao kako su grmljavina i kiša njihovi stvaraoci, dok ih Ciceron zove "Deca zemlje". Manje poetično je mišljenje grčkog lekara i botaničara Dioskorida koji ih smatra "nabubrelim korenjem".

Svet tartufa

Zovu ih "dijamantom kuhinje" i hranom aristokratije, poseduju 400 mirisnih nota koje prepoznaju vrhunski kulinari i gurmani širom planete. Koriste ih francuska, gruzijska, grčka, italijanska, španska i blisko-istočna kuhinja, a pogotovo internacionalna Haute kuhinja. Ime TARTUFI su najverovatnije dobili iz latinskog jezika, od reči "tuber" koja ima više značenja: "oteklina", "nabubrina" ili "grumen". Žive u simbiozi sa korenjem bukve, topole, hrasta, breze, graba, leske i bora, a biraju glinovita i karbonatna tla, dobro drenirana, neutralna ili alkalna. Tartufari, gurmani, kulinari i botaničari su ih podelili na dve osnovne vrste sa nekoliko podvrsta:
Beli tartuf
Crni tartuf